U početku samog razvoja koncepta, tretirala je djecu s cerebralnim smetnjama pokretanja, studirajući ponašanje pokreta i učenje pokreta. Pojedinačno je tretirala i odrasle s hemiparezom. Osobe koje je tretirala imali su slične simptome, staru etabliranu spastičnost sa tipičnim obrascima držanja i pokreta.
Prepoznala je neiskorišteni potencijal te je primjenjivala svoje znanje u tretmanima i svoje iskustvo u analizi ljudskog prirodnog načina pokretanja. Kasnije se u razvoj Bobath koncepta pridružio i njezin suprug Karel specijalista za neurologiju i pedijatriju. Analizirao je njezin praktični rad s ciljem znanstvenog dokazivanja utjecaja koncepta na neurofiziologiju.
Danas je Bobath koncept orijentiran problemu, procesu, bio – psiho – socijalan. Poboljšava se efikasnost i eficijentnost motoričkog ponašanja. Tretman se može primjenjivati na svim pacijentima/ klijentima. Temelji se na motoričkom učenju, neuralnoj i mišićnoj plastičnosti, biomehanici, senzomotorici, psihofizičkom razvoju čovjeka od začeća itd.
Temeljni aspekti terapeutske primjene su promatranje i analiza pokreta, integracija posturalne kontrole i problema orijentiranog zadatku, korištenje senzoričkog inputa, postavljanje problema aktivnog tonusa opće strategije tretmana, procjena i mjerenje rezultata.
Terapeut nema zadanu šablonu po kojoj se radi, nego izričito promatranje osobe, te ispravljanje nesvrsishodnih pokreta i obrazaca držanja, te postavlja osobu u poravnanje prema centru – simetričnosti. Terapeut uočava problem i usmjerava na pravi put.
Izvor: International Bobath Instructors training association
